Malo sam stariji od većine drugih EVS volontera. Diplomirao sam 2006 i magistrirao dvije godine kasnije. Glavni fokus mojih studija je uvijek bila historija. Uživao sam u učenju o drugim kulturama, jezicima, tradicijama i njihovom porijeklu, kako su one sve povezane te u kakvim su odnosima bile u bitnim historijskim periodima. Zbog toga su putovanja bila neizbježan dio mog života. Poslije nekoliko godina rada u Engleskoj u ugostiteljstvu i logistici odlučio sam se za promjenu. Dobio sam Certifikat o predavanju engleskog za odrasle na Cambridgu (CELTA). Otputovao sam u Prag kako bih bio nastavnik engleskog jezika. Kasnije sam dobio zaduženja vezana za upravljanje edukacijskim programima i uslugama u toj školi. To sam radio više od godinu dana, dok nisam počeo volontirati u Gruziji. Tamo ostajem šest sedmica predavajući engleski jezik, nakon čega počinje moj EVS projekat, kada se i selim u Sarajevo na godinu dana.

Moj EVS projekat je bio fokusiran na predavanje engleskog jezika. Držao sam časove engleskog djeci, tinejdžerima i odraslima iz svih slojeva društva, sa posebnim fokusom na one koji imaju manje prilika ili dolaze iz ranjivih kategorija društva. To je podrazumijevalo provjeravanje njihovog znanja, organiziranje i vođenje časova, podržavanje učenika tokom učenja i pripremanje rasporeda. Bilo je super!

Tokom svog EVS projekta i mog boravka u Sarajevu naučio sam da je krompiruša svaki put bolja od zeljanice. Šalu na stranu, naučio sam puno o podučavanju osoba koje dolaze iz ranjivih kategorija društva. Neki moji studenti su imali poteškoće u ponašanju ili poteškoće sa učenjem, neki su u prošlosti imali loša iskustva u edukacijskim programima, a neki su imali razne traume. Uz pomoć osoblja Fondacije Krila nade naučio sam kako da stvorim atmosferu u učionici tako da se moji učenici osjećaju sigurnima, da im bude ugodno i da budu aktivni tokom časova te da uživaju u učenju. Isto tako sam naučio puno o dobrom radu organizacije i aktivnostima u Sarajevu kojima se pomaže ljudima sa različitim poteškoćama, nebitno da li su to poteškoće u učenju, problemi u traženju posla ili potreba za psihosocialnom podrškom. Tokom mog boravka u Sarajevu naučio sam i malo bosanskog jezika. Moram priznati da nisam bio najbolji student ali imao sam sreću da smo imali tako dobru nastavnicu. Časovi bosanskog jezika su mi najviše pomogli u svakodnevnom životu u Sarajevu, rijetko sam ulazio u pogrešne autobuse i prilikom kupovine na pijaci sam se samo ponekad osjećao neugodno. Često smo u organizaciji imali zanimljive razgovore o historiji Bosne i Hercegovine, regiona i Jugoslavije. Razgovarali smo i o ratu i njegovim posljedicama na živote stanovnika. Tako sam dobio dobar uvid u razmišljanja i motivisanost lokalnog stanovništva. Pored svega sam dobio i više informacija o Erasmus + programu te saznao kako je to dobra prilika za mlade ljude da putuju i uče o drugim kulturama dok u isto vrijeme stiču vještine i zanimljiva iskustva.

EVS iskustvo mi je dalo motivaciju da nastavim raditi sa ranjivim kategorijama stanovništva i u Irskoj i da promovišem Erasmus + program. Nastaviti ću raditi sa irskom organizacijom koja je bila partnerska organizacija u sklopu mog EVS projekta. Isto tako se nadam da će mi EVS iskustvo pomoći u pronalasku posla u volonterskom sektoru u Irskoj i u radu sa zajednicom. Tokom EVS sam uvidio vrijednost obrazovanja i doživotnog učenja te koristi koje može donijeti ljudima i zajednicama. Nadam se da ću moći nastaviti raditi na tom području i sa nekom irskom organizacijom.