Berina Verlašević je započela svoj EVS projekt prije 3 mjeseca u Puli u okviru NVO ROJC. Kako se osjeća i kako su izgledala njena prva 3 mjeseca, pročitajte u njenoj priči.
Zdravo, veoma sam sretna što sam u Puli i što obavljam svoj EVS u ROJC-u u okviru Dnevnog boravka!
Prošlo je skoro tri mjeseca i vrijeme je prošlo jako, jako brzo. Skupljajući neke od fotografija kako bih dočarala barem malo atmosfere iz Pule, shvatila sam da sam bila dio nekih većih i manjih projekata koji su se odvijali u ROJC-u, a uglavnom u Dnevnom boravku gdje su smješteni volonteri.
Budući da je ROJC zajedničko i kulturno mjesto puno raznolikosti prostora/ljudi/aktivnosti/dešavanja unutar i izvan njega – nemoguće je ne biti sretan što si dio toga, te imati iskustvo, posmatranje i lebdenje kroz sve to.
Dnevni boravak, u kojem je smješten Savez Udruga ROJC, zajedničko je mjesto za sve ljude i goste, kao i za sve građane Pule. U ta tri mjeseca održane su brojne izložbe, promocije knjiga, projekcije filmova, skupovi različitih manjina, razne akcije, realizacije različitih projekata itd. Ovdje u Dnevnom boravku nas je dvoje volontera – Criss i ja. Bili smo uključeni u gotovo sve događaje – kao pomoć pri organizaciji događaja, streaming projekcija, briga o prostoru Dnevnog boravka, rad na info pultu, fotografiranje i video snimanje te montaža događaja, izrada postera/bannera, promocija volonterizma, rad s djecom, rad na radiju, učešće na različitim radionicama u ROJC-u itd.
Događaji koje bih željela istaknuti su sljedeći:
Radio na ledu (ovo je bio projekt koji je imao manje od mjesec dana pripreme, a bio je to 48-satni radio s vlastitom frekvencijom i online streamingom – bio je to veliki projekt i bio je toliko uspješan da bi ovaj radio mogao nastaviti s radom; ljudi su bili oduševljeni konceptom, emisijama, gostima, alternativnošću, pozitivnom energijom, a Cristina i ja smo bile uključene – radile smo vijesti 8 puta na svakih 24 sata nazvane CBN (Cristina & Berina News ili Central Balkan News) gdje smo slušaocima prenosile nove vijesti iz posljednjih dana koje su bile intrigantne, pozitivne i zanimljive, a vijesti su bile na bosanskom i španskom jeziku; takođe smo imale vlastitu emisiju gdje smo u posljednjem satu radija predstavile sebe i govorile o svom iskustvu i EVS-u općenito). Bio je to nevjerovatan projekt, radile smo naporno; po prvi put sam snimala džinglove u pravom studiju, čitala vijesti uživo na radiju i vidjela kako radio funkcionira. Raditi s grupom ljudi izuzetnog kvaliteta koji su mi pokazali da je realizacija ideje u koju vjeruješ, uz podršku ljudi koji dijele tu ideju, zaista moguća! A najsmješniji dio je bio to što je tih 48 sati bilo uoči praznika i Božića, i nakon što smo završile u nedjelju, 24. decembra, u podne – bilo je teško povjerovati da je kraj stigao, da više nema nastavka i da smo gotove. Osjećala sam da su ljudi željeli nastaviti raditi bez obzira na praznike!
TiDam TiDaš (ovo je bio događaj koji se odvijao u Dnevnom boravku, a građani Pule bili su pozvani na razmjenu odjeće – koncept je funkcionisao tako da npr. donesete 5 komada odjeće/igračaka/knjiga/nakita/CD-ova/kućnih potrepština itd. i dobijete 5 naljepnica koje zamjenjujete za komade koji su vam se svidjeli. Ono što me je najviše dirnulo bila je emocija ljudi; ljudi su bili sretni i nije bio uključen novac, sve se temeljilo na razmjeni! To mi je zaista ostalo u sjećanju i organizirat ću slične događaje u svojoj zemlji.)
Paradoks fikcije (radionica izvan Dnevnog boravka koju je organizirala jedna od ROJC organizacija – Metamedia. Ova radionica bila je otvoreni poziv za grafičke dizajnere na Balkanu gdje smo razgovarali o važnosti teksta i vizuala u dizajnu te o ponovnoj upotrebi napuštenih prostora. Bila je to grupa mladih ljudi iz oblasti grafičkog dizajna iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine. Imali smo pet radnih dana punih prezentacija, posjeta, projekcija filmova, pristupa starim dokumentima i knjigama itd., a na kraju smo imali izložbu u starom dijelu grada Pule, u SKUC-u (Srpski Kulturni Centar).
Moram reći da je živjeti sa španjolskom djevojkom istih godina kao i ja super cool, jer smo potpuno dvije različite kulture, a ovdje smo zajedno u smislu volontiranja – radimo u Dnevnom boravku, dijelimo stan i prijatelji smo jer provodimo puno slobodnog vremena zajedno. Zaista sam se zaljubila u Pulu, jer ima bogatu kulturnu baštinu, stari dio grada, kao i sve zgrade, kuće i institucije oko centra, a s druge strane tu su more i priroda. Svuda možete ići pješice i to volim. Dobili smo i bicikle, pa ponekad pravimo male ture biciklima. A prošle sedmice sam počela pohađati časove italijanskog, pa ću možda u sljedećem izvještaju napisati mali uvod na italijanskom!
Do sada, mnogo iskustava… A dugi EVS mi sve više pokazuje svoj puni potencijal i smisao – u smislu koliko je to veliko životno iskustvo i da je to mnogo više od “života i volontiranja u drugoj zemlji”!