Zovem se Elske, dolazim iz sjeverne Njemačke i bila sam godinu dana na EVSu u Fondaciji Krila nade (od oktobra 2015 do kraja septembra 2016).

Po završetku škole, otišla sam u Škotsku da volontiram 9 mjeseci. Kako god, neplanirano, ostala sam u Škotskoj 8 godina. Završila sam dodiplomski studij iz Psihologije i započela magistarski studij iz Globalnog mentalnog zdravlja. Prije EVS-a sam radila skoro dvije godine za neprofitnu organizaciju za beskućnike u Glasgowu. Odlučila sam da idem u Bosnu i Hercegovinu u želji da naučim nešto o državi, kulturi i društvu te zemlje.

Moj EVS projekat je pokrio tri glavna područja: podučavanje jezika, mentalno zdravlje i rad na dokumentarnom filmu. Zajedno sa drugim volonterima sam jednom sedmično podučavala engleski jezik. Također sam dva puta sedmično držala časove konverzacije na njemačkom jeziku te pružala jedan-na-jedan jezičku podršku na njemačkom i engleskom jeziku. Pripremajući časove, naučila sam na koje načine mogu koristiti igre i priče za motivisanje učenika te kako da osmislim kvalitetnu strukturu časa. Rad sa učenicima i praćenje njihovog napretka je bio pravi užitak. Nastavila sam raditi kao tutor za strane jezike nakon što sam napustila Sarajevo i još uvijek mi iskustvo koje sam stekla kroz rad u fondaciji Krila nade puno pomaže u radu.

Zajedno sa KBT terapeutom iz fondacije Krila nade, Belmom Žigom, sam radila na psihološko-edukativnom programu “KBT program protiv nasilničkog ponašanja kod djece školskog uzrasta”. Prva faza programa je predstavljala razvoj radionica koje su preuzete iz postojećeg KBT programa (STEAM Program i Coping Power Program), koje su uključivale teme poput: svjesnost i prepoznavanje emocija, nošenje sa teškim emocijama, razumijevanje utjecaja teškog ponašanja i formiranje pozitivne veze sa drugima i sl.

U martu 2016. sam počela održavati radionice u Osnovnoj školi Čengić Vila 1. Jedan čas mi je ostao naročito u sjećanju. Razgovarajući o teškim emocijama upoznali smo djecu sa jednim karakterom, hobotnicom Tom, koja živi na dnu okeana osjećajući se usamljeno, ljuto i nesposobno da stvara prijateljstva. Djeca su osjećala potrebu da pomognu Tomu te su mu kroz pisma davali savjete i predložili su da napišemo pjesmu za Toma. Vodeći se tom idejom napisala sam jednu kratku pjesmu za Toma, koju je druga EVS volonterka Almedina prevela na bosanski jezik. Djeca su bila jako uzbuđena da otpjevaju pjesmu i poslije su nastavili razvijati tekst pjesme. Kroz ovaj program sam naučila mnogo o načinima razvoja aktivnosti na radionicama.

Pored aktivnosti koje su predviđene EVS-om, volonteri imaju mogućnost da rade na vlastitom projektu. Druge EVS volonterke Almedina, Marta i ja smo odlučile da radimo na dokumentarnom filmu koji će oslikati situaciju raseljenih lica unutar Bosne i Hercegovine. Počele smo sa radom na projektu u proljeće 2016. godine. Za početak smo kontaktirale nevladine organizacije koje podržavaju raseljena lica unutar BiH koja još uvijek žive u kolektivnim centrima. Jedna od tih organizacija je i organizacija “Snaga Žene”. Pomoću organizacije “Snaga žene” smo došli u kontakt sa ljudima koji žive u Ježevcu i Višći, dva kolektivna centra u blizini Tuzle. Preko organizacije “Snaga žene” smo također upoznali žene koje su se vratile svojim domovima u blizini Srebrenice/Potočara, nakon što su raseljene sa tih područja tokom rata. Sklapanje formalnih dogovora koje je uključivalo i pribavljanje dozvole za snimanje u kolektivnim centarima je trajalo nekoliko mjeseci. U julu 2016. smo napokon mogle posjetiti ljude u Višći, Ježevcu i Srebrenici i voditi naše prve intervjue. U tom trenutku timu su se pridružila dva nova člana, Marco, fotograf koji je slikao i snimao, i Paolo, prijašnji EVS volonter koji je prevodio intervjue koje sam ja vodila. Rad na filmu se nastavio i nakon EVS-a. Prije nego što sam počela da radim na projektu, nisam znala mnogo o snimanju dokumentarnog filma. Pomoću Almedine i Marte sam imala priliku da naučim mnogo o toj oblasti. Posjete tih ljudi u njihovim kućama, njihove priče, gostoljubivost i otvorenost su također ostavile snažan utisak na mene.